Skip Navigation LinksPočetak > O nama
O nama

Naselje Sv. Petar u Šumi, danas općina istoga imena, dobilo je ime po benediktinskom samostanu koji se u latinskim dokumentima zove Monasterium Sancti Petri in Sylvis – Samostan Sv. Petra u Šumama. Samostan se prvi put u dokumentima spominje 1174. s nejasnom napomenom da postoji već pedeset godina, ali sigurno je samostan postojao i prije 1134. Legenda govori da je u Sv. Petru u Šumi boravio mađarski kralj Salomon nakon što je u dinastičkim borbama zbačen s prijestolja. Kasnije je prešao u samostan Sv. Mihovila na Brijegu, kod Pule, gdje je umro 1089.

Od samostanske knjižnice ostala je sačuvana jedna latinska rukopisna knjiga, pisana karolinom, krajem XI. ili početkom XII. st. Iz istog je vremena i fragmenat s uklesanim ćiriličkim i glagoljičkim slovima – što znači da su se supetarski benediktinci služili svima trima našim pismima. Benediktinci su bili prvi zapadnoeuropski redovnici, koji su obnovili zapušteno gospodarstvo, kulturnu djelatnost, brinući se i za dušu i za tijelo, prema geslu kojega su se redovnici držali: Moli i radi! Ora et labora!

Za razliku od drugih istarskih mjesta i gradova gdje se naselje oblikuje na brdu: na vrhuncu je crkva a uz crkvu i uz rubove brda nižu se kuće, u Sv. Petru u Šumi nije bilo ni oko crkve ni oko samostana kuća, a to zato da bi se sačuvao mir i sabranost redovnika. Supetarci su živjeli u udaljenijim selima obrađujući polja i vinograde. Nad Dragom, do XV. stoljeća postojao je utvrđeni kaštel koji se u spomenicima zove Ad Vicinatum (možda Vižinada?). Od kaštela nije ostalo ništa, osim toponima Sv. Toma, po crkvi koje više nema.



Kad je zamrlo zanimanje za benediktinski red, kad je samostan opustio, car Fridrih III. samostan je predao pavlinima, koji su već imali jedan samostan u Istri, na otoku u Čepićkom jezeru. Pavlini su nastavili kulturnu, privrednu i društvenu djelatnost svojih prethodnika te su samostan obnovili, a na jedinstveni su način oblikovali klaustar, natkriveni prostor oko cisterne: nove renesansne stupove postavili su u podnožju a stare romaničke stupiće s arkadama premjestili su na kat te dobili šetnicu u prizemlju i na katu. Crkva je bila tada obnovljena u gotičkom stilu. U tragičnom Uskočkom ratu, 1616. samostan je paljen i rušen, a obnova je započela sredinom XVII. stoljeća. Od toga vremena i novo lice samostana i crkve. Crkva Sv. Petra i Pavla dobila je lice kakvo imaju crkve u Hrvatskom zagorju (Lepoglava, Remete) ili Austriji. Za slike se brinuo pavlinski slikar Leopold Keckheisen, za kipove u crkvi i na pročelju Pavao Riedl, obojica braća laici koji su na najljepši način ukrasili crkvu.

Neki je pavlinski slikar naslikao i kopiju znamenite slike Majka Božje Čenstohovske, zaštitnice Poljske, za koju je pobožna legenda govorila da ju je naslikao Sv. Luka. Ta je slika 1721. cijeli božićni tjedan ronila suze, što je privuklo velik broj znatiželjnika a zatim i hodočasnika te je proširen trg ispred crkve u Sv. Petra u Šumi. Bočni zidovi dviju kapela u XVIII. st. obloženi su prekrasnim kožnim tapetama. Kad je car Josip II. u austrijskim zemljama 1783. ukinuo brojne crkvene redove, ukinuo je i pavlinski red, jer da se ne bave ni karitativnim ni školskim radom (a što nije bila istina!). Ista se odredba provela u Hrvatskoj 1786. Redovnici su morali napustiti samostan koji je postao državno dobro. Srećom – pavlinska je crkva postala župnom crkvom i sačuvala je svoju ljepotu do danas. Pavlini su nakon mnogo godina preuzeli župu 1993. i danas se brinu za duhovni život stanovnika Sv. Petra u Šumi.


Stara župna crkva Sv. Roka tada je postala grobljanska crkva.
Iz Sv. Petra u Šumi potječe znameniti zagrebački biskup Šimun Bratulić (1550-1613), general pavlinskoga reda, borac protiv Turaka i heretika. Pomogao je da u Zagreb dođu isusovci i otvore svoju gimnaziju (1606.) a zatim i knjižnicu. Njihova je knjižnica temelj Nacionalnoj i Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. U XIX. st. Josip Bratulić zapisao je nekoliko narodnih pjesama koje su objavljene u časopisu "Kolo" u Zagrebu 1843. koji je uređivao Stanko Vraz. Za školovanja u Zagrebu družio se s Dr. Antom Starčevićem, hrvatskim političarem i književnikom, koji je osnovao znamenitu Hrvatsku stranku prava. Veliko zasluge za svoju župu i vjerni puk ima Liberat Sloković, koji je bio supetarski župnik skoro pola stoljeća.

Među znamenitim Supetarcima treba spomenuti Josipa Turčinovića, teologa, sveučilišnoga profesora, utemeljitelja i direktora "Kršćanske sadašnjosti", zaslužnoga kulturnoga radnika. Njegov portret u bronci, djelo akademskoga kipara Ante Starčevića, krasi prostor ispred župne crkve ("Plac"). Grob mu se nalazi na mjesnom groblju. Grobni spomenik – uska vrata kojima se ulazi u nebesko kraljevstvo, djelo je Branka Fučića zaslužnoga kulturologa i znanstvenika.

Osnovna škola u Sv. Petru u Šumi otvorena je 1857. Hrvatska čitaonica 1889.
Za vrijeme talijanske okupacije Istre, u Sv. Petru u Šumi otvorena je sušionica duhana, gdje su, u vrijeme teške svjetske krize, mnoge radnice dobile posao. Sadnja, sušenje i obrada duhana prestala je 1955. godine.

Godine 1964. otvorena je u napuštenoj sušioni duhana pogon za uzgoj pilića i purana, a zatim 1967. klaonica. Devet godina nakon toga izgrađeni su moderni pogoni za mesnu industriju „Puris“ koja danas uspješno posluje i svoje proizvode plasira u zemlji i u inozemstvu.

Sveti Petar na raskrsnici je putova koji vode iz Pazina, Žminja i Kanfanara prema Kringi i Tinjanu, to jest prema moru. U mjestu nekoliko je obitelji koje se bave seoskim turizmom, a među najpoznatijima je obitelj Franjul koja drži restoran "Pod čeripnjom" kamo rado dolaze turisti zbog ugodnoga ambijenta i zbog ukusne hrane i dobre podvorbe.

Oni koji su prvi put došli u Sv. Petar u Šumi, nisu se razočarali. Došli su ponovo. Supetarci su ih prvi, i svaki drugi i treći, svaki put dočekali kao dobri prijatelji i domaćini.



Vezani dokumenti:


Važne vijesti
 
Strateški projekti
Publikacije
Vremenska prognoza
Oglasi


TV program