Skip Navigation LinksPočetak > Novosti > Novosti detaljno
Novosti detaljno

Supetarci u posjetu samostanima u Schwarzwaldu

7.6.2007 21:48:51 - E.Š.  

Crna šuma ili Schwarzwald, u nas najčešće poznat po izvoru Dunava, područje je niskih planina, tek nešto viših od Učke, koje se prostire krajnjim jugozapadom Njemačke: od švicarsko-francusko-njemačke tromeđe oko 150 kilometara prema sjeveru (zapadna mu je granica dolina Rajne) i 50-ak kilometara u širinu.
Dvije trećine toga područja prekrivene su šumom. Ime su Crnoj šumi dali još Rimljani, koje su odavde protjerali Alemani, a u vrijeme Franaka u ovaj su kraj došli i prvi kršćanski misionari iz Irske i Škotske. Od toga doba počinje zasnivanje mnogih hodočasničkih i redovničkih središta u Schwarzwaldu, a vjerski je turizam, uz lječilišta, povijesne znamenitosti i prirodne ljepote, do današnjih dana ostao jedna od glavnih atrakcija ove regije.
Takva narav i čuvenost Schwarzwalda ponukala je općinare u Svetom Petru u Šumi da još prije nekoliko godina uspostave kontakt s tamošnjom »imenjačkom« općinom St. Peter, čiji dužnosnici još nisu uzvratili posjet, ali je ipak krenula komunikacija iz koje naši Supetarci mogu upoznati njemačka iskustva, ponešto naučiti, a možda to primijeniti i kod kuće. Nedavno je prva veća supetarska delegacija posjetila Schwarzwald. Dvanaestak članova Poglavarstva i Općinskog vijeća te pater Euzebije iz supetarskog pavlinskog samostana uputili su se na četverodnevnu ekspediciju (kojoj je dva dana »pojelo« putovanje tamo i nazad), tijekom koje je, u vrlo dinamičnom ritmu, obiđeno desetak zanimljivih lokacija u Schwarzwaldu i susjednoj francuskoj regiji Alsace. Cilj je bio upoznati zapadnoevropske »tajne« uspješnog razvijanja turizma u ruralnim područjima, a pogotovo čuveni švarcvaldski samostanski turizam, budući da pavlinski samostan u Svetom Petru u Šumi, nakon vrlo polagane i postupne obnove u zadnjih desetak godina, tek čeka svoju turističku valorizaciju.
Nagrađeni trg posut - batudom
Prvi radni dan ove stručne ekskurzije vodio je kroz nekoliko manjih mjesta u Alsaceu, počevši od hiperturistički uređenog i organiziranog gradića Riquewihra i eko-muzeja u selu Ungersheim (ova dva mjesta su toliko zanimljiva da zaslužuju zasebne reportaže), do gradića Rouffacha koji je Supetarcima bio zanimljiv jer se reklamira kao mjesto s najbolje uređenim srednjovjekovnim trgom, koji je čak dobio i nagradu francuskog udruženja arhitekata. Prvi dojam u susretu s tim poznatim i nagrađivanim trgom bio je – zbunjenost, jer je većim dijelom nasut batudom, tucanikom, skoro pa golom zemljom. Uokolo je uređeno nešto zelenih površina s klupama i ponekom fontanom, a dio je popločen prilično modernim mozaikom. Zapravo, kakav je mogao biti srednjovjekovni izgled toga trga? Upravo takav, s površinom od zemlje i šljunka, i takva nerazmetljivost današnjih urbanista izgleda da je osvojila članove žirija koji su birali najbolji trg. Kako je uređenje mjesnog trga pred crkvom i samostanom u Svetom Petru u Šumi jedan od aktualnih zadataka općinske uprave, trg u Rouffachu dao je Supetarcima u najmanju ruku dosta materijala za razmišljanje. Na povratku iz Alsacea u Schwarzwald istog je dana posjećen i Neuenburg, poznat kao grad-fontana, kojih ima na desetke, raznolikih oblika i motiva, a gotovo da ne postoji mjesto u gradu s kojega se ne vide barem dvije. Eto, i tako se stvara turistički imidž.
Na obilasku švarcvaldskih samostana već je prva postaja bila primjer Supetarcima nedostižan: negdašnji benediktinski samostan iz 11. stoljeća u mjestu St. Peter velebno je povijesno zdanje koje ne samo da odiše, nego se doslovce razmeće bogatstvom i raskoši. Ogromna samostanska crkva - čiji je cijeli prednji dio pregrađen rešetkama, jer je nekad služio samo redovnicima, dok je za puk bio ostatak prostora - obiluje ukrasima, kipovima i oltarima od čistoga zlata. Samostanski su hodnici muzeji i galerije skupocjenih umjetnina, a samostanska knjižnica, koju vodiči predstavljaju kao jednu od najvećih atrakcija St. Petera, u potpunosti priziva slike negdašnjih sjedišta srednjovjekovne učenosti, što su benediktinski samostani i bili.
Zlato i pikanterije
Turisti ovdje dolaze masovno, dolazak treba unaprijed najaviti i rezervirati vodiča, koji u priču o samostanskoj povijesti ubacuje i dosta pikantnih anegdota: primjerice, o samostanskim ekonomima koji su pronevjerili novac, o seriji portreta samostanskih opata koji su izrađeni svi u isto vrijeme a modeli su bili seljaci iz okolice, ili o Napoleonovoj vojsci koja je polovicu kipova iz knjižnice iskoristila za ogrjev. Kao ulaznicu dobivate set dijapozitiva s prizorima iz samostana i crkve, jer, na to vas posebno strogo upozore, unutra je fotografiranje zabranjeno. Na samostanskoj recepciji prodaju se svakojaki suveniri, a trg pred samostanom izgleda kao neka od riva u našim primorskim gradovima, s mnoštvom restorana, kafića, suvenirnica. St. Peter je i poznato lječilišno mjesto, u okolici su sagrađeni i neki od prvih sanatorija u Schwarzwaldu, no hodočasnički i vjerski turizam ipak vodi glavnu riječ.
Sljedeća dva samostana danas pripadaju redovnicima pavlinima, koji su ovdje došli u novije vrijeme, jer su ovdašnje crkvene vlasti zbog nedostatka svećenika u Njemačkoj zatražile ispomoć od pavlinskoga reda. U samostan u St. Märgenu Pavlini su došli tek prije 11 godina, dok su u Todtmoosu desetak godina duže. U St. Märgenu nam je domaćin i vodič bio pater Miaczeslaw, a u Todtmoosu pater Petar, obojica Poljaci. U Totdmoosu je po dolasku pavlina neko vrijeme služio i pater Konrad Pomper, koji je kasnije došao na službu u Sveti Petar u Šumi. Supetarski pavlin, pater Euzebije, dobro se služi poljskim jezikom (rodom je Hrvat iz Bihaća), pa je Supetarcima prevodio kazivanja domaćina.
Obje ove pavlinske crkve puno su skromnije od one u St. Peteru, ali su izuzetno ljupke i oku ugodne. U St. Märgenu samostan je spojen s crkvom, posjetiteljima je dostupan i prostrani samostanski park, u kojem pažnju privlači i oveće željezno zvono, teško 2,1 tonu, napravljeno poslije II. svjetskog rata, sve dok 1989. cijeli komplet željeznih zvona nije zamijenjen brončanima. U Todtmoosu pak zanimanje turista privlači isključivo crkva, jer se u samostan, koji je malko izdvojen, posjetitelji ne puštaju. Atrakcija crkve u Todtmoosu, zbog koje je ovo mjesto postalo hodočasnički centar cijelog Schwarzwalda, čudotvorni je kip Majke Božje Žalosne iz 13. stoljeća, a redovnici će turistima spremno ispričati i nekoliko legendi o povijesti samostana odnosno crkve.
Treća kupola u kršćanskom svijetu
Posljednji na »samostanskoj ruti«, St. Blasien, mjesto je s 4.000 stanovnika (prethodno spomenuta mjesta upola su manja), i monumentalnom neoklasicističkom katedralom izgrađenom po uzoru na rimski Panteon, s kupolom visokom 64 metra, trećom po veličini u svom kršćanskom svijetu. Unutrašnjost osnovne kružne građevine ove ogromne crkve potpuno je bijela, i za razliku od St. Petera, gdje se osjeća razmetanje zlatom i bogatstvom, ova odiše jednostavnošću, ali istodobno i pomalo pritišće svojom veličinom. U davnoj prošlosti ovdje je bila benediktinska opatija, a u novije vrijeme ovdje djeluje isusovački kolegij odnosno javna gimnazija, jedna od prestižnijih u ovom dijelu Njemačke. Na velikom trgu pred crkvom upravo su se podizale pozornice za predstojeći festival klasične glazbe, obilato najavljivan plakatima na prilazima mjestu. St. Blasien je inače poznat i po specijaliziranim klinikama, ima ih čak 15-ak.
Svim ovim malim mjestima rasutim po pobrđu Schwarzwalda zajedničko je što su vrhunski uređena, svaki je detalj na svome mjestu, od gradske vijećnice do javnog WC-a, i ništa ne izgleda nedovršeno (iako građevinske skele svjedoče o konstantnoj restauraciji). Ulice i trgovi su mahom popločeni kamenim kockama, turističke su zone uglavnom pješačke, a tamo gdje je dozvoljen, promet nije intenzivan. Turistička infrastruktura u mjestima veličine Žminja ili Karojbe jača je nego u našim obalnim hiperturističkim gradovima. To su mjesta koja punim plućima žive od turizma, a turista ima u svako doba godine; uostalom, prospekti i turistički vodiči ističu Schwarzwald kao najturističkiju njemačku regiju. S posebnom se pažnjom promoviraju lokalni proizvodi, od obrtničkih rukotvorina i suvenira do gastronomskih tradicijskih delicija, koje možete ne samo kušati u restoranima, nego i kupiti na štandovima i u malim dućanima.
S toliko dojmova i pouka s ovog kratkog putovanja, naši Supetarci sada imaju što raditi i nekoliko godina, no prvi će zadaci, dogovaralo se već na povratku u Istru, biti uređenje mjesnoga trga na kojem je prioritet otvoriti barem jednu oštariju, te okupiti što veći broj mještana oko osmišljavanja uređenja i turističkog predstavljanja svoga mjesta. Naravno da će parkirališta i WC-i također biti među prioritetima.

Davor ŠIŠOVIĆ


<<< Natrag
Važne vijesti
 
Strateški projekti
Publikacije
Vremenska prognoza
Oglasi


TV program