Vijest

srp, 9, 2008

DANIJEL HEKIĆ, KARIZMATIČNI FRANJEVAC IZ SV. PETRA

DANIJEL HEKIĆ, KARIZMATIČNI FRANJEVAC IZ SV. PETRA

Svijeća koja se troši, ali grije dušu

Njegov brat Barnaba, također franjevac, predsjednik Škotističkog povjerenstva Papinskog sveučilišta Antonianum u Rimu, rekao je za njega: »Istina je da su mnoge osobe koje su bile kod moga brata promijenile način života. Neki kažu da su ozdravili«


Iz Sv. Petra u Šumi rodom je karizmatični franjevac, svećenik Danijel Hekić, koji je ovih dana proslavio 82. rođendan, i koji svojom pojavom privlači katolike cijele Europe. K njemu hrle, mada je potpuno nepokretan i zbog bolesti više i ne govori. O njemu skrbe Mala braća u talijanskom mjestu Saccolongo nedaleko od Padove.
Proslavi njegova rođendana u prepunoj crkvi sudjelovala je i vjernička skupina iz Istre koju je predvodila Marija Tenčić.
Tko je o. Danijel i zašto vjernici hrle k njemu?
Rodio se 22. lipnja 1926. od oca Franje i majke Anđele, koji su imali devetero djece. Godine 1945. stupio je u samostan franjevaca u Veneciji, za svećenika je zaređen 1952. godine, ali mladu misu zbog političkih prilika nije pjevao u rodnom Svetom Petru u Šumi. Aktivan je svega tri godine: u Veroni (1952.-53.), Trstu (1053.-54.), Trevisu i Cittadelli (1954.-55.). U Trevisu se suočio sa svojom strašnom družicom - multiplom sklerozom, koja ga je povela prema dugom putu boli. Tijekom godina postao je traženi ispovjednik i duhovni vođa. K njemu u Saccolongu dolazili su ljudi iz svih krajeva i u dugim redovima čekali satima da bi se ispovjedili. I sada, kada je nepokretan, posjećuju ga brojni vjernici, dolaze po njegov blagoslov, po riječi ohrabrenja, jednostavni pogled ili da jednostavno budu u njegovoj blizini koju minutu.
Njegov brat Barnaba, također franjevac, predsjednik Škotističkog povjerenstva Papinskog sveučilišta Antonianum u Rimu, rekao je za njega: »Istina je da su mnoge osobe koje su bile kod moga brata promijenile način života. Neki kažu da su ozdravili.« Prošloga je mjeseca, prisjetimo se, u nas održan međunarodni skup »Hrvatski škotizam« u povodu 700. obljetnice smrti bl. Ivana Dunsa Škota, franjevca, teologa i filozofa. Koordinator organizacije tog znanstvenog skupa bio je Josip Bepo Percan, potpredsjednik Škotističke komisije, svećenik i franjevac rodom iz Raklja. On o fra. Danijelu kaže da je sasvim jednostavan fratar koji je bolest prihvatio kao način života, svijeća koja se malo-pomalo troši, ali svijetli i grije duše. On govori mada ne može više izreći niti jednu riječ, pomaknuti prst na ruci. Usprkos svemu, mnogi dolaze k njemu. Neki govore o čudu, drugi suosjećaju s tom živućom ikonom Krista koji pati.
Josip Percan otkriva jednu zanimljivost: nigdje nema toliko djece krštene imenom Daniela/Daniel kao što je to slučaj oko Padove.
Dobri ljudi i njegova subraća nagovarali su ga svojedobno da ode u Lurd, što je konačno i prihvatio, ali pod jednim uvjetom: da ne mole za njegovo ozdravljenje. Za ovoga neobičnoga fratra kažu da proživljava sve misterije krunice i da se nikada nije žalio na bolest. U pismo što ga je 1970. napisao subratu piše, među ostalim,
da je poziv na patnju osjetio već kao klerik-student. Navodno je čuveni padre Pio rekao: »Ne, ne Isus ga hoće ovakvog za spas duša«, kada su mu rekli da moli za njegovo ozdravljenje.
Kada su mu poželjeli da živi sto godina, o. Danijel je odgovorio: »Ne, to nikako, žuri mi se uživati u raju što mi ga Isus obećao.«
U svečarskoj prigodi dobro je prisjetiti se da je u Sv. Petru u Šumi rođen dugogodišnji misionar u Venezueli Aleksandar Zović, pa Josip Zović, trenutno župnik u Motovunu, te pok. Josip Turčinović, koji bi ove godine slavio zlatnu misu, jedan od osnivača i direktor zagrebačkog Centra za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije Kršćanska sadašnjost. S njime je radio i njegov brat Romano, koji je nedavno preminuo, i brat Albert, dobitnik ovogodišnje nagrade za životno djelo Hrvatskog društva katoličkih novinara, dugogodišnji glavni urednik kršćanske obiteljske revije Kana. Tu je rođen pavlin Šimun Bratulić (1550.-1611.), zagrebački biskup, koji je počeo graditi supetarsku crkvu Sv. Petra i Pavla, koju je posvetio 1755. godine porečki biskup Gaspar Negri.
Sv. Petar u Šumi, koji obilježava velike obljetnice i prisjeća se svojih duhovnik velikana, ne posustaje. Možda je prošla nezapaženo informacija da će se u kolovozu ovdje održati glazbena manifestacija »Maša po starinski«. Riječ je o inicijativi i zamisli glazbenika i kantautora Bruna Krajcara, dobitnika nagrade Hrvatskog društva skladatelja, da Sv. Petar u Šumi bude domaćin manifestacije koja će sačuvati, vrednovati i javnosti prezentirati stare nabožne napjeve, pjesme koje su pratile bogoslužje ne samo u istarskim crkvama i crkvicama. Na prvoj maši po starinski misu će služiti Glavanac Anton Kolić, župnik među gradišćanskim Hrvatima, koji će misu pratiti starim napjevima.


Izvor: Glas Istre

R. BURŠIĆ

 


Dokumenti Datum