Akademik Josip Bratulić proslavio je svoj osamdeseti
rođendan u kući iz koje je potekao, u supetarskom zaselku Gljuščići, u društvu
obitelji, prijatelja i suradnika iz kulturnog, vjerskog i znanstvenog života
Istre.
Rođendansku večeru priredili su mu najbliži rođaci u poznatom
supetarskom agroturizmu Botra Marija kojim upravlja obitelj Marija Bratulića,
supetarskog načelnika i nećaka akademika Josipa Bratulića. Uz specijalitete domaće
kuhinje, supetarski teran i malvaziju, rođendansku tortu ukrašenu slovima
glagoljice od čokolade, domaću pjesmu i brojne zdravice, bila je to i prigoda
da se slavljenikovi prijatelji prisjete njihova poznanstva i suradnje.
Zasluge za hrvatsku
kulturu i književnost
Tako je Josip Iskra prizvao 1950. godinu kada se zajedno s
akademikom Bratulićem upisao u pazinsko sjemenište, i tijekom školovanja u svom
supetarskom prijatelji imao mentora i savjetnika, a pridodao je i kako su za
vrijeme studija prijatelji studenti akademika zvali “brat Josip”.
Porečko-pulski biskup u miru Ivan Milovan također se prisjetio zajedničkih
školskih dana s Josipom Bratulićem, zaželjevši mu “još plodnih godina da
nas i dalje može oplemenjivati književnim plodovima njegova rada i uma”, i
istaknuvši kako akademik Bratulić pripada krugu velikana ovog dijela središnje
Istre koji je dao i Jurja Dobrilu, Božu Milanovića te Josipa Turčinovića.
Nakladnik Elmo Cvek, dugogodišnji Bratulićev prijatelj i
izdavač, istaknuo je akademikove zasluge za hrvatsku kulturu i književnost,
podsjetio da monografija “Istra – zavičaj starina i ljepota” kojoj je
Bratulić autor, a Cvekova nakladnička kuća CASH izdavač ušla u stalni postav
Gutenbergova muzeja u Mainzu. Bratulić je inače u nakladničkoj kući CASH
urednik biblioteke Histrica, a u nizu projekata koje je vodio ili vodi jedan od
monumentalnijih je “Istarski rječnik”.
Glavica je prvo naselje
što su ga fratri osnovali
Mario Bratulić je kao domaćin uz rođendansku čestitku
slavljeniku uručio pršut iz supetarske pršutane Jelenić, a akademik Bratulić je
na tom i drugim darovima u svom poznatom stilu zahvalio riječima: “Nikad
ne odbijam lijepu flašu vina, jer to je štafeta; niti lijepu knjigu, jer to je
plod truda mnogih ljudi, a da nemamo knjige ne bismo se razlikovali od drugih
živih bića.
Mnogo se zanimljivosti i mudrosti tijekom večeri moglo čuti
od slavljenika, od podatka da se rođendanska proslava održava u kući Bratulića
– Tončića, čije je “gnijezdo” zapravo zaselak Glavica koji je prvo
naselje što su ga pavlinski fratri osnovali na Supetaršćini nakon što su u
ovdašnjem samostanu zamijenili benediktince, i time pokazali svoju brigu za
ovdašnje ljude pruživši im život u dobrim lijepim kućama.
– Čitav život bavim se jezikom, jer bez jezika ne bismo bili
ništa i ništa ne bismo razumjeli. Zato je moje poslanje da proučavam jezik i
njegova značenja. Jezik je ono što se s ljudima dijeli, poput hrane na stolu, a
braća smo po onome što možemo dijeliti, rekao je akademik Bratulić u jednom od
svojim obraćanja prijateljima te večeri.
Izvor: Glas Istre, Davor Šišović
