DJELOVANJE HRVATSKE NARODNE ČITAONICE U SV. PETRU U ŠUMI
U jeku čitaoničkog pokreta u Hrvatskoj, Dalmaciji i Istri u Sv. Petru je 22. travnja 1889. utemeljena, a 19. svibnja iste godine otvorena Hrvatska čitaonica. Njen prvi tajnik Matko Lazarić taj je dan ovako opisao: “Narav nakitila nas liepim i toplim danom. Sa raznih strana širom mile nam Istre, posjetilo nas mnogo rodoljuba, želeći i oni svečanosti prisustvovati i dieliti s nama radost i veselje.” Telegram podrške bio je poslao dakovački biskup Josip Juraj Strossmayer koji je od 1891. bio počasni član čitaonice. Počasni članovi bili su još dr. Matko Laginja, dr. Ivan Crnčić, dr. Ivan Šusl, dr. Fran Volarić, prof. Vjekoslav Spinčić. Predsjednik čitaonice je do njenog gašenja bio dugogodišnji supetarski župnik i narodnjak Liberat Sloković. U njoj su se mogle pročitati sve knjige Matice hrvatske, Društva sv. Jeronima, Čitaonica je primala brojne časopise i novine, a s posebnim se interesom čitala “Naša Sloga”. U Sv. Petru u Šumi je 1907. u sklopu čitaonice osnovana “Posujilnica” tj. kreditna zadruga, a 1911. Omladinsko društvo “Seljačka zora”. Dolaskom fašizma i talijanske okupacije kad su knjige mogle nastradati, supetarski župnik Liberat Sloković je sve knjige Hrvatske čitaonice 1922. podijelio među aktivnije i pouzdanije rodoljube i tako ih spasio od uništenja, propasti i lomače.
Vjeroučitelj u školi sve do 1920. g. bio je Liberat Sloković, koji je bio i predsjednik Hrvatske čitaonice otvorene 19.05.1889. Evo što je pročitao tajnik Mato Lazarić na otvorenju: “Još za naših mlađih dana malo se znalo o našoj miloj Istri, o kakvoj narodnosti niti o narodnih poduzećih, sve je spavalo mrtvim snom. Zahvaljujući probuđenoj narodnoj svijesti, sada širom naše uže domovine bujno cvate narodnost te se pomalo otvaraju narodna društva, koja daju našem narodu duševnu hranu. Mali primjer daje i čitaonica za koju kucaju naša srca.”
Tj. Fridrih III, car, darovao je samostan Sv. Petra u Šumi braći reda sv. Pavla, prvog pustinjaka 1459. Ponovno podignuti 1731. Car Fridrih III uvjetovao je da u samostanu boravi deset redovnika, od kojih barem šest svećenika. Pavlini su nakon što su ušli u posjed, narednih nekoliko godina nastojali ubrzati proces obnove zgrade i gospodarstva, te su Sv. Petar odredili središtem Istarsko-primorske provincije. Pavlini su u Sv. Petru osnovali pučku školu koju su pohađala aristokratska i građanska djeca iz gradova Istre i seljačka djeca iz Sv. Petra i susjednih sela. Oko 1770. godine u supetarskom samostanu su organizirana predavanja iz filozofije, te možemo govoriti da je barem za kratko vrijeme u samostanu djelovao Filozofski fakultet. Samostan je nakon ukidanja reda 1783. doživljavao, iz godine u godinu, sve do naših dana, rasap i propadanje. Samostan je promijenio nekoliko vlasnika, a koncem osamdesetih godina ovog stoljeća kupljen je od strane općine i dat biskupiji i crkvi u vlasništvo. 7. 7. 1993. Pavlini su se vratili u Sv. Petar nakon punih 210 godina. Uz svesrdnu pomoć i dotaciju Ministarstva kulture RH 1998. godine pokrenuta je obnova samostana.
