Povijesnoj
odluci Hrvatskoga sabora o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih
jugoslavenskih republika prethodila je odluka građana Republike Hrvatske
iskazana na referendumu održanom 19. svibnja 1991. godine. Da se Hrvatska
proglašava samostalnom i suverenom državom objavio je 25. lipnja 1991. prvi
hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u govoru koji su putem radija i televizije
pratili milijuni građana. “S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo
svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu
suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom
Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom, te pozivamo sve
vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke
hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim
članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta”, istaknuo je.
Posredstvom
međunarodne zajednice, radi lakših pregovora o razdruživanju među bivšim
jugoslavenskim republikama, Brijunskom je deklaracijom utvrđen tromjesečni rok
odgode primjene Ustavne odluke od 25. lipnja 1991. godine. Istekom moratorija
8. listopada 1991.godine Republika Hrvatska raskida državno-pravne sveze sa
ostalim republikama i postaje slobodna, samostalna i neovisna država. Hrvatska
je u vrijeme donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti
Republike Hrvatske, a još od kolovoza 1990. godine, bila izložena oružanoj
agresiji srpskih ekstremista i JNA. Četvrtina hrvatskog državnog teritorija bila
je pod okupacijom, pa je hrvatski narod ustao u obranu domovine koja je
pretrpjela teška razaranja i brojne ljudske žrtve.
Najveći
dio okupiranoga područja oslobođen je 1995. godine vojno-redarstvenim akcijama
“Bljesak” i “Oluja”, a preostalo okupirano područje u istočnoj Slavoniji,
Baranji i zapadnom Srijemu mirno je reintegrirano u ustavno-pravni poredak
Hrvatske 1998. godine.
