Svijeća koja se troši, ali grije dušu
Njegov brat Barnaba, također franjevac, predsjednik Škotističkog povjerenstva Papinskog sveučilišta Antonianum u Rimu, rekao je za njega: »Istina je da su mnoge osobe koje su bile kod moga brata promijenile način života. Neki kažu da su ozdravili«
Iz Sv. Petra u Šumi rodom je karizmatični franjevac, svećenik Danijel Hekić, koji je ovih dana proslavio 82. rođendan, i koji svojom pojavom privlači katolike cijele Europe. K njemu hrle, mada je potpuno nepokretan i zbog bolesti više i ne govori. O njemu skrbe Mala braća u talijanskom mjestu Saccolongo nedaleko od Padove.
Proslavi njegova rođendana u prepunoj crkvi sudjelovala je i vjernička skupina iz Istre koju je predvodila Marija Tenčić.
Tko je o. Danijel i zašto vjernici hrle k njemu?
Rodio se 22. lipnja 1926. od oca Franje i majke Anđele, koji su imali devetero djece. Godine 1945. stupio je u samostan franjevaca u Veneciji, za svećenika je zaređen 1952. godine, ali mladu misu zbog političkih prilika nije pjevao u rodnom Svetom Petru u Šumi. Aktivan je svega tri godine: u Veroni (1952.-53.), Trstu (1053.-54.), Trevisu i Cittadelli (1954.-55.). U Trevisu se suočio sa svojom strašnom družicom – multiplom sklerozom, koja ga je povela prema dugom putu boli. Tijekom godina postao je traženi ispovjednik i duhovni vođa. K njemu u Saccolongu dolazili su ljudi iz svih krajeva i u dugim redovima čekali satima da bi se ispovjedili. I sada, kada je nepokretan, posjećuju ga brojni vjernici, dolaze po njegov blagoslov, po riječi ohrabrenja, jednostavni pogled ili da jednostavno budu u njegovoj blizini koju minutu.
Njegov brat Barnaba, također franjevac, predsjednik Škotističkog povjerenstva Papinskog sveučilišta Antonianum u Rimu, rekao je za njega: »Istina je da su mnoge osobe koje su bile kod moga brata promijenile način života. Neki kažu da su ozdravili.« Prošloga je mjeseca, prisjetimo se, u nas održan međunarodni skup »Hrvatski škotizam« u povodu 700. obljetnice smrti bl. Ivana Dunsa Škota, franjevca, teologa i filozofa. Koordinator organizacije tog znanstvenog skupa bio je Josip Bepo Percan, potpredsjednik Škotističke komisije, svećenik i franjevac rodom iz Raklja. On o fra. Danijelu kaže da je sasvim jednostavan fratar koji je bolest prihvatio kao način života, svijeća koja se malo-pomalo troši, ali svijetli i grije duše. On govori mada ne može više izreći niti jednu riječ, pomaknuti prst na ruci. Usprkos svemu, mnogi dolaze k njemu. Neki govore o čudu, drugi suosjećaju s tom živućom ikonom Krista koji pati.
Josip Percan otkriva jednu zanimljivost: nigdje nema toliko djece krštene imenom Daniela/Daniel kao što je to slučaj oko Padove.
Dobri ljudi i njegova subraća nagovarali su ga svojedobno da ode u Lurd, što je konačno i prihvatio, ali pod jednim uvjetom: da ne mole za njegovo ozdravljenje. Za ovoga neobičnoga fratra kažu da proživljava sve misterije krunice i da se nikada nije žalio na bolest. U pismo što ga je 1970. napisao subratu piše, među ostalim,
da je poziv na patnju osjetio već kao klerik-student. Navodno je čuveni padre Pio rekao: »Ne, ne Isus ga hoće ovakvog za spas duša«, kada su mu rekli da moli za njegovo ozdravljenje.
Kada su mu poželjeli da živi sto godina, o. Danijel je odgovorio: »Ne, to nikako, žuri mi se uživati u raju što mi ga Isus obećao.«
U svečarskoj prigodi dobro je prisjetiti se da je u Sv. Petru u Šumi rođen dugogodišnji misionar u Venezueli Aleksandar Zović, pa Josip Zović, trenutno župnik u Motovunu, te pok. Josip Turčinović, koji bi ove godine slavio zlatnu misu, jedan od osnivača i direktor zagrebačkog Centra za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije Kršćanska sadašnjost. S njime je radio i njegov brat Romano, koji je nedavno preminuo, i brat Albert, dobitnik ovogodišnje nagrade za životno djelo Hrvatskog društva katoličkih novinara, dugogodišnji glavni urednik kršćanske obiteljske revije Kana. Tu je rođen pavlin Šimun Bratulić (1550.-1611.), zagrebački biskup, koji je počeo graditi supetarsku crkvu Sv. Petra i Pavla, koju je posvetio 1755. godine porečki biskup Gaspar Negri.
Sv. Petar u Šumi, koji obilježava velike obljetnice i prisjeća se svojih duhovnik velikana, ne posustaje. Možda je prošla nezapaženo informacija da će se u kolovozu ovdje održati glazbena manifestacija »Maša po starinski«. Riječ je o inicijativi i zamisli glazbenika i kantautora Bruna Krajcara, dobitnika nagrade Hrvatskog društva skladatelja, da Sv. Petar u Šumi bude domaćin manifestacije koja će sačuvati, vrednovati i javnosti prezentirati stare nabožne napjeve, pjesme koje su pratile bogoslužje ne samo u istarskim crkvama i crkvicama. Na prvoj maši po starinski misu će služiti Glavanac Anton Kolić, župnik među gradišćanskim Hrvatima, koji će misu pratiti starim napjevima.
Izvor: Glas Istre
R. BURŠIĆ
